Korišćenjem korenja smokvinog drveta, u državi Meghalaja u Indiji stanovnici prave žive mostove, od kojih se za neke smatra da su stari preko 500 godina.
Kako bi naterali drvo da raste u određenom pravcu, ljudi iz plemena Khasis u regiji Meghalaja su koristili palmina stabla kao sistem za novođenje. Kako korenje postepeno raste, ono se nađe sa druge strane reke i uraste u zemljište.
Ovaj proces traje i do deset godina a most tokom vremena samo postaje jači kako korenje raste. Kamenje je postavljeno duž mosta kako bi se poboljšala gazišta.
Neki od ovih živih mostova je dugačko i preko 30 metara, a čak mogu i da izdrže težinu od pedeset ili više osoba u isto vreme.
Ovi mostovi se svakodnevno koriste od strane ljudi iz sela oko grada Čerapundži, a za neke od njih se smatra da imaju više od 500 godina.
